Marguerite Duras - Tarkvinijski konjići

Sunce, more, ljeto. Mediteransko primorsko mjestašce. Sredina 20. stoljeća ili pedeset godina poslije, svejedno. Kupamo se, razgovaramo, boćamo. Trpimo žegu. Ubijamo vrijeme. Najbolji smo prijatelji, supružnici, ljubavnici. Beskrajno se volimo, a ne podnosimo se. Predobro se poznajemo. Iznemogli smo, otupjeli od beznađa prisnosti. 

Vrućinu, dosadu i zamor ne može zasjeniti ni tragična smrt mladića koji je stao na minu. Utjehu tek načas nadeš u moru. I u pričama. I u alkoholu. I pri pomisli na druge predjele, zavodljive daljine u vremenu i prostoru, kamo se samo valja odvažiti... Svaka čast onima koji uspiju.

Za Marguerite Duras nikad se ne zna: piše li o sebi, ili o nekom jako sličnom sebi. Poznata po svojim romanima "Bestidnici", "Moderato cantabile", "Mornar iz Gibraltara", koje osim zanimljive fabule karakterizira i izrazita dramska tenzija, bila je i pisac filmskih scenarija među kojima je svakako najpoznatiji "Hirošimo, moja ljubavi". 

No, današnjem je vremenu Marguerite Duras zanimljivija kao posve osobena i za svoje vrijeme usamljena prethodnica onoga što se kasnije često nazivalo "ženskim pismom".