Jean-Jacques Rousseau - Sanjarije samotnog šetača

Posljednje i nedovršeno Rousseauovo djelo, koje se donekle nastavlja na Ispovi-jesti, ali je po svome duhu otišlo još dalje od njih: u Sanjarijama se, naime, tvrdi M. Solar u svome pogovoru, već jasno naziru obrisi epohe modernizma. U ovoj lirskoj prozi, oblikovanoj vrhunski dotjeranim stilom, pripovjedač razgovara isključivo s “vlastitom dušom”, vrijeme postoji samo kao unutrašnje, a prostor kao imaginarni; gube se uobičajena mjerila stvarnog i nestvarnog, sna i jave, zbilje i mašte - ostaje samo svijest zaokupljena sobom samom, ispunjena ogorčenjem, očajanjem, unutarnjom napetošću i rastrzana protuslovljima.