Marguerite Duras - Brana na Pacifiku

Naglašena emocionalnost i neprikriveni autobiografski elementi značajke su ovog ranog romana jedne od središnjih figura francuske proze 20.-og stoljeća. Potresna je to priča o maloj francuskoj obitelji - poludjela majka i dvoje djece, kći Suzana i sin Joseph - u tadašnjoj (početak 20.-og stoljeća) francuskoj koloniji Indokini. Uzevši u zakup neobradivu zemlju uz Kinesko more, majka pokušava obraniti rižišta od stalnih plimnih provala oceana, zalažući pritom svu svoju imovinu. Uvidjevši uzaludnost svojega pothvata, ona se duševno slomila, dok su sin i kći prepušteni najgrubljoj borbi za elementarno preživljavanje, dijeleći sudbinu izgladnjele domorodačke djece u dolini Kama, borbi u kojoj se prihvaćaju i najdublja poniženja. Strast, otkriće i spoznaja tjelesnosti, erotsko sazrijevanje, prostitucija, uzaludna, ali i ustrajna borba protiv ništavila i besmisla, središnje su teme koje dominiraju ne samo ovim, nego i drugim značajnim autoričinim djelima.