José Saramago - Ogled o sljepoći

U nekom velikom gradu, na raskrižju prometnica, nakon što se na semaforu napokon upali zeleno svjetlo, jedan automobil i dalje stoji i ne miče se... Vozač je iznenada obnevidio, a ta njegova sljepoća je bijela tmina, kao da je uronjen u mlijeko ili bijelu maglu, a nemoguće je utvrditi ikakav fizički uzrok te pojave. Nakon njega počinje se pojavljivati čitav niz istih slučajeva, dok neko ministarstvo ne dođe na ideju da oboljele smjesti u karantenu. Osebujnim stilom, često protkanim poetskim notama, ovaj portugalski autor, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998. godine, gradi iznimno složen roman, i strukturalno, i u smislu sadržajne slojevitosti, u kome dominiraju dvije središnje metafore: prva je sljepoća, koja, među ostalim, otvara mogućnosti i transcendentnoga tumačenja, a druga je metafora karantene, u kojoj izbijaju razne tenzije i sukobi, tipični za ljudsko društvo, ali u daleko zaoštrenijemu obliku, a slijedi ih istinska kalvarija, pa naposljetku i katarza.