Selma Lagerloef - Legende o Kristu

Kad mi je bilo pet godina, doživjela sam veliku žalost. Ne pamtim da bih otad bila doživjela veću.
Bijaše to kad je umrla moja baka. Dotad je ona svakog dana sjedila u velikom naslonjaču u svojoj sobi i pričala priče.
Ne sjećam se drugačije nego da je baka sjedila tamo i pričala od jutra do mraka, a mi djeca sjedili smo tiho kraj nje i slušali. Bijaše to prekrasan život. Nije bilo djece koja bi živjela tako lijepo kao mi.
O svojoj baki ne pamtim mnogo. Sjećam se tek da je imala lijepu snježnobijelu kosu, da je hodala vrlo pognuto te da je neprestano sjedila i plela čarapu.
Sjećam se još daje uvijek, kad bi ispripovjedila koju priču, običavala položiti ruku na moju glavu, i tad bi rekla: - A to je sve tako istina kao što ja vidim tebe, a ti mene...