Alfred Jarry - Ubu kralj ; Ubu rogonja ; Ubu uznik

Započeta kao pošalica obijesnih školaraca sa svojim profesorom fizike, Jarryjeva dramska trilogija o Kralju Ubuu prerasla je u grotesknu metaforu svake vlasti, posebice diktatorske. Ovaj, politički rečeno, “anarholiberalni pamflet” o tiranskom kralju lakrdijašu, Jarry je napisao kao mladac, 20-godišnjak, iz bunta prema svim autoritetima: roditeljima, državi, crkvi... te svim vladarima i vlastohlepnim ulizicama. 

Ništa mu nije bilo sveto, a pisao je mahnito, kao što je i pio i družio se s najpoznatijim umjetnicima onog razdoblja – Andre Gide je za njega rekao da je bio “najbizarnija osoba u svijetu bizarnih osoba”. 

Bio je nemirna duha, harlekin niska rasta (navodno svega 152 cm), veslao je, vozio bicikl, mačevao, odijevao se upadljivo neobično (na majku), opijao se (na oca) i ludovao (na baku i ujaka), a uza se je stalno nosio – revolver!

Životna svijeća užurbano mu je gorjela s oba kraja i dogorjela nažalost već u 34. godini – točno 100 godina prije objavljivanja ovog, prvog hrvatskog(!), izdanja njegova djela.

Alfred Jarry je kao preteča nadrealista, dadaista i antiteatralista, svojim jezikom, govorom, punim barbarizama i vlastitih jezičnih tvorba, neobičnim ponašanjem i nenaravnim glasom, na neki čudesan način (mnogo prije Harmsa, Ionesca, pa i Monty Pythona!) postao vlastito umjetničko djelo i dogodak – ili, kao što bi naši medijaši rekli: performance i event!