Anton Balaž - Logor posrnulih žena

Logor posrnulih žena dramatična je priča o grupi bratislavskih prostitutki u staljinističkome logoru za prinudni rad. Naime, čehoslovačka je vlast neposredno nakon Drugog svjetskog rata nacističke koncentracijske logore prenamijenila u kažnjeničke radne centre za „besprizornike“ – prostitutke i svodnike, švercere i crnoburzijance, prosjake, beskućnike, lutalice i romske svirače – koje su, u procesu „preodgoja“, željeli pretvoriti u „produktivne članove društva”. Nakon kratke prilagodbe prostitutke se navikavaju na novostečene uvjete života i, postepeno, upravo njihovim utjecajem, atmosfera se u logoru počinje mijenjati...

Vještom uporabom na apsurdu i groteski temeljenog humora Anton Baláž roman pretvara u oštru kritiku totalitarizma i represivnog političkog aparata. Erotiku te seksualnu energiju i nesputanost on kontrapunktira ideološki zacementiranom načinu mišljenja, do paroksizma na taj način dovodeći komičnu grotesknost rigidnoga, discipliniranoga, vojno-policijskoga uma. Jer tijelo, seksualnu žudnju, strast i želju za životom nemoguće je ukrotiti i poništiti ideološkim dekretom.

Logor posrnulih žena Antona Baláža uvjerljiva je i snažna, ali i duhovita, satirička romaneskna oda humanosti i strasti za slobodom. Uz to, Balážov roman ujedno je i lucidna analiza mnogih društveno-ekonomskih i socijalnih aspekata postratne istočnoeuropske socijalističke stvarnosti, kao i oštra literarna osuda politike bazirane na represiji i jednoumlju.