Orhan Pamuk - Zovem se Crvena

Zovem se Crvena
Žanr Beletristika - Hrvatska i strana književnost - Beletristika
Izdavač Vuković & Runjić
Prevoditelj Grupa prevoditelja
Vrsta uveza Meki
ISBN13 9789536791477
ISBN10 9536791471
Godina 2004
Broj stranica 455
Format 21,5 cm
Prodajna cijena (Vrlo dobro stanje) 9,40 € Kupi

Istanbul, šesnaesto stoljeće. Izvan zidina raskošnog dvora caruju siromaštvo, kuga, nemoral i nespokoj. To, dakako, ne priječi Sultana da naruči knjigu u slavu svoje vladavine koja će prikazati svu veličinu Otomanskog carstva. U tu svrhu on daje nalog Tetku Efendiji da okupi najbolje iluminatore u zemlji, čija je tajna zadaća da oslikaju knjigu u stilu tadašnjih europskih majstora. No kako se figurativna umjetnost smatrala povredom islama, ta narudžba nije lišena opasnosti za izvršitelje, zbog čega nijedan iluminator ne smije vidjeti knjigu u cijelosti. 
Problemi počinju kada jedan od minijaturista nestane, a Sultan zatraži da se njegova smrt rasvijetli za tri dana. Jedini trag koji vodi k rješenju misterija nalazi se u nedovršenim iluminacijama. Je li ta smrt djelo anđela osvete koji je otkrio bogohulno djelo? Ili će krivnja pasti na Karu, ljubomornog pretendenta na ruku Tetkove kćeti, neusporedive ljepotice Šekure? 
Ova čudesna priča spletena je oko tajnovitih ubojstava i ljubavi, preispitivnja religije i filozofije, suočavanja Istoka i Zapada, te, napose, oko umjetnosti minijature u trenucima njezina uzmaka i nestajanja. Kazuju je sami likovi, pa stoga svako novo poglavlje omogućuje uvid u događaje iz drukčijeg kuta gledanja. Takav propovjedački pristup izražava autorov stav da “pisanje romana pruža užitak pogleda odozgor, kao kad gledamo neki prizor s balkona.” 

“Ova je knjiga gotovo savršena… jedino joj nedostaje Nobelova nagrada.”—Maureen Freely, New Statesman

“Mi na Zapadu možemo samo biti zahvalni što postoji romanopisac poput Pamuka koji je most između naše kulture i podjednako bogatoga naslijeđa Istoka.”—Tom Holland, Daily Telegraph

“Pamuk pokazuje strpljenje i kompetenciju devetnaeststoljetnih majstora proze i njihovih nasljednika Prousta i Manna.”—John Updike, New Yorker