Heimito von Doderer - Strudlhofstiege ili Melzer i dubina godina koje prolaze 2

"Strudlhofstiege" najpoznatiji je i najomiljeniji roman Heimitoa von Doderera, a smatra ga se jednim od velikih djela austrijske književnosti 20. stoljeća. Sam Doderer je zamislio Strudlhofstiege kao "prilaz"svojemu glavnom djelu, još opsežnijem romanu "Die Dämonen" (izdanom 1956.).

"Strudlhofstiege" je društveni i velegradski roman o Beču u razdoblju od 1923. do 1925. s prizorima iz prošlosti, prije svega ljeta 1910. i 1911. Struktura se sastoji od mnoštva rafinirano isprepletenih linija radnje, isprekidanih vremenskim skokovima i teško preglednih pri prvom čitanju.


"Ova knjiga pokazuje što sve pripada životu srazmjerno jednostavnog čovjeka i kako su dugačke spone, od Carigrada do Beča, od Budimpešte do Buenos Airesa, tom životu potrebne, i koliko snage na njih troši da bi progurao samo jednog čovjeka etapama njegove sudbine. Ona u tolikoj mjeri postaje sjecištem brojnih drugih sudbina da se ponekad čini kako ih sve povezuje: po sebi je ona, rekli bismo, nešto poput Machova 'nespasivog Ja', no ipak se ono uspijeva probiti i prokopati put.

Taj put počinje skromno, u bosanskom Trnovu, u liku c. i kr. poručnika 92. pješadijske pukovnije. I još više od toga: ono spoznaje samo sebe. No genius loci, takoreći lokalno božanstvo jednoga mjesta u Beču, Strudlhofstiege, stube koje povezuju Bolzmanngasse i Liechtensteinstraße, stvarni su glavni junak ove knjige. (...)"

Heimito von Doderer o romanu "Die Strudlhofstiege" (Tangenten, Dnevnik književnika, 28.01.1948.)