Tama Janowitz - Stanovite godine

Nitko to nije htio priznati, ali i sad je najviši status koji je žena u New Yorku mogla postići bilo da se uda za bogata muškarca, i dalje je brak bio najveće postignuće, a neudane se žene gledalo sumnjičavo, smatralo ih se očajnima ili na neki način defektnima. Najbolje je bilo udati se za uspješnog slikara; poslije toga, dobar je bilo koji bogat muškarac. Nije li to jedini realan pogled na stvari? Možda nije baš sjajan, ali ako stvari tako stoje, čemu poricati? Udanu ženu nitko ne dovodi u pitanje, nitko je ne sažalijeva (dok ne bude odbačena zbog mlađe). Muž i obitelj i dalje su najbolja zaštita za ženu. Žena bez muškarca nije ništa. Florence Collins veselila se što će vikend provesti u kući svoje prijateljice u pomodnom, bogataškom ljetovalištu Hamptonsu. No, namjesto da to bude mjesto na kojem će napokon možda naći nekog bogatog i neoženjenog, u nizu nezgoda i nesporazuma, postaje ishodištem prave životne katastrofe. Florence je lijepa plavuša, odlično građena, primjerenog obrazovanja, ima trideset i dvije godine i radi u aukcijskoj kući. Zapravo, ona je već potrošila nasljedstvo - ulažući u sebe: stanuje u otmjenoj četvrti, nosi skupu odjeću, posjećuje najbolje domjenke i in restorane, a još nije našla bogata muža. Iz pera autorice koja je bila newyorška književna i umjetnička ikona osamdesetih, ili smo zabavan, lucidan, satiričan roman o životu elite na Manhattanu. Tama Janowitz britkim jezikom i prodornim, gotovo voajerističkim okom, podastire svijet ljudi koji jedni druge prosuđuju prerna cijeni i etiketi cipela ili košulje, koji su groteskno narcisoidni, proračunati, pohlepni i u tome nezajažljivi. Bježe kao vrag od tamjana od onih koje nazivaju gubitnicima, pa bili to sutradan i njihovi tobožnji prijatelji. Nema prijateljstva ni milosti u tome svijetu.