Jonathan Franzen - Sloboda

Malo tko bi se usudio svom romanu dati naslov Sloboda koji obvezuje i lako navodi na skretanje u sladunjave vode u kojima začin čine sloboda i ljubav, a da ostane na visini zadatka - da bude ironičan i zahtjevan, ozbiljan i sveobuhvatan. Kao da je izišao iz Tolstojeva šinjela, Franzen je (nakon devet godina rata) napisao roman koji pokriva sve što je nesloboda u današnjem svijetu - ekološko razaranje, pohlepa, korporacije, rat (u Iraku), kapitalizam, a s njima i najvažnije međuljudske odnose - rodbinske relacije, prijateljstvo, ljubav, seks, preljub. Franzenovi likovi briljiraju u dijalozima, a kombiniranje tehnika - dnevnik s pripovijedanjem u prvom licu s objektivnim pripovjedačem u trećem licu - iznimno dinamizira priču i njezine paralelne tokove. Podrobni opisi kapitalističkih/korporacijskih makinacija i djelovanja novca za Franzena nisu samo poligon razotkrivanja velikih prevara u suvremenom svijetu nego i područje na kojem se izoštruje moral pojedinca - makar i kroz greške; Franzenovi se junaci osvješćuju i potom odupiru globalističkoj pošasti s vrlo jasnim etičkim stavom: Ne, nismo svi na prodaju, ne, nismo svi spremni izdati prijatelja, ne, nismo svi lakomi na novce. U suvremenoj književnosti dominira antimoral, nasilje prolazi bez osude. U Franzena dominira onaj trenutak (zaboravljene) ljudskosti koji dovodi do ganuća.