Mavis Cheek - Napredak Patricka Parkera

Studeni 1940. Coventry je u plamenu, bolnica, u kojoj se mogla rodi¬ti beba Florence i Georgea Parkera, tek hrpa zbijenog gruha a kuća, u koju bi se vratili po porodu, pougljenjeni zubni korijen usred zapaljenih obrtničkih nastambi. Željeznička postaja, na kojoj George Parker (oslobođen vojne obveze zbog ravnih stopala) radi kao kondukter, izvitoperena je poput šačice grotesknih, prozirnih lizaljki od ječmenog šećera. Tko god je nakon četrnaestog studenog želio putovati na sjever, mogao je to činiti samo od Tile Hilla, a tko god je želio na jug, iz Ulice Brandon.Četrnaestog studenog 1940. Parkerovima je, začudo, ta informacija nepotrebna, jer su već otputovali. Te zastrašujuće, paklene noći, u trenutku potpunog razaranja Coventrvja, oni više nisu tamo. Florence, nakon gotovo dvanaest sati porođajnih muka, na svijet je donijela lijepog dječaka, u kući prijateljice Dolly u jugozapadnom dijelu Londona. Iako se dječak rodio mrvicu prerano, oličenje je savršenstva.Florence Parker i Dorothy Wapshott zajedno su radile prije udaje i bile bliske poput sestara. Štoviše, neki bi rekli i bliže, iako je Dorothy, u trideset i petoj, bila sedam godina mlada. Posjet Londonu bio je mali predbožićni dar za Florence, koja još uvijek nije mogla vjerovati da je, s obzirom na dob, uspjela zatrudnjeti. Ipak, nije joj bilo nimalo neugodno......