Fleur Jaeggy - Blažene godine kazne

Kratki roman talijanske spisateljice Fleur Jaeggy Blažene godine kazne već samim naslovom sugerira kontradiktornost koju u sebi krije. U švicarskom ženskom internatu, sredinom dvadesetog stoljeća odrasta njezina junakinja i stvara svoj pogled na život. Internat je toliko nalik zatvoru da ga se istodobno voli i mrzi, a pitomice internata i ne žive svoj život. One su određene izvanjskim normama, a svoje su osjećaje potisnule toliko duboko da ih se i ne može izraziti drukčije već onako kako to čini Fleur Jaeggy, precizno, hladno, gotovo matematički točno. Blažene godine kazne su roman za koji je Josif Brodski rekao: "Umočeno u plavu tintu adolescencije, pero Fleur Jaeggy dlijeto je rezbara što izrađuje korijenje, grančice i grane stabla ludosti koje raste u blještavoj izolaciji malog švicarskog vrta spoznaje sve dok svojim lišćem ne zakloni svaki vidik. Izvanredna proza. Trajanje čitanja: otprilike četiri sata. Trajanje sjecćnja, kao i u autorice: ostatak života."
Malo je knjiga koje, poput ove, nose znakovlje smrti. Nema ni traga pripovijesti: nema fluidnosti, sreće, pokreta, obijesti, neposrednosti pripovijedanja. Nabačani fragmenti uvlače se jedni u druge; izblijedjeli komadi stakla, intarzije bez sjaja. Stil namjerno naginje aforizmu – a to je ono za što je Fleur Jaeggy itekako nadarena. 
Pietro Citati, La Reppublica 
U ovoj knjizi nema nijedne pogreške, nijednog propusta. Ovo je majstorsko djelo, pisano s takvom lakoćom, kao da je pisanje nešto što se nasljeđuje kroz vene, poklon naših predaka. Sve se događa u pravom trenutku, svi sitni i krupni događaji, prijelomni trenuci, život u koji smo uronjeni, kao i onaj koji promatramo sa strane. 
Cesare Garboli, La Reppublica 
Nepogrješivo fokusirana na radnje koje savršenom jasnoćom definiraju psihološko stanje njezinih likova, pripovjedačica paralelno niže vrlo zanimljive misaone fragmente, usamljene i hrabre po svojoj perspektivi. 
Tatjana Gromaca, Feral Tribune 
Fleur Jaeggy je iznimna stilistica koja se koristi kratkim, istrgnutim, ogoljenim rečenicama, rečenicama koje više toga prikrivaju no otkrivaju, u kojima slutnja i nagadanje nadomještaju činjenice, podatke, istinu. 
Tamara Horvat Kanjera, Slobodna Dalmacija 
Fleur Jaeggy precizno, odmjereno i pribrano, zasijeca u tkivo društva koje je, sve u svemu, toliko bolesno da ne uvida kako više nema nikakvih osjećaja. 
Jadranka Pintaric, Vjesnik