Susan Sontag - U Americi

Iako je samu sebe smatrala tipičnom spisateljicom s konca dvadesetog stoljeća, kada bi fikcionalizirala, Sontag bi profunkcionirala jedino kao spisateljica žanra koji obično određujemo kao historijski roman. Tako je i u njenom posljednjem velikom proznom uratku, nagrađivanom romanu “U Americi” (National Book Award i nagrada Jeruzalemskog sajma knjiga). Junake je Sontagica modelirala prema povijesnim osobama, a za jedan od likova predložak je čuveni poljski pisar, nobelovac Henryk Sienkiewicz, no to ne znači da ćemo se ovdje sresti sa anakronošću, ni u tematskom ni u formalnom smislu.

No to ne znači da ćemo se ovdje sresti s anakronošću ni u tematskom ni u formalnom smislu. Čitajući “U Americi” pomislit ćete kako je toliko vremena prošlo samo stoga da bismo ostali kakvi smo bili, jednako kao što su nam nacionalnosti i svi drugi identiteti tek bespotrebne maske iza koje se nalaze uvijek iste, melankolične, borbene ili rezignirane crte.

Susan Sontag uspijeva uvijek zvučati svježe, a njena u samu sebe razočarana postmodernistička poetika kao primarni cilj ima asimilirati realnost i biti stvarna, te će, iako se radi o zgodama i nezgodama jedne poljske družine na dalekom i davnom, danas mitskom Divljem zapadu, ova zbilja posve jednostavno i prirodno prijeći na vas. Nedisidentska emigrantska proza u svom najboljem izdanju, koja za svaku kap politike ima kao protuotrov dvije kapi najridikuloznije i ujedno najsvakodnevnije borbenosti.

Baš u ovom romanu napisala je kako nema sretnog života, ali da je moguć život po višim kriterijima no što su oni na koje smo navikli. Ove riječi gotovo pa su moto jednog djela i jednog života, a između toga dvoga kod Susan Sontag, zbog njene po-etičke poetike, doista je moguće staviti znak jednakosti.