Dave Pelzer - Izgubljeni dječak : potraga usvojenog djeteta za obiteljskom ljubavlju

Zima 1970., Daly City, Kalifornija - Sam sam. Gladan sam i
tresem se u mraku. Sjedim na vršcima ruku na dnu stuba u
garaži. Glava mi je zabačena unatrag. Ruke su mi otupjele već satima prije. Vrat i rameni mišići počinju drhtati. Ali to nije ništa novo - naučio sam isključiti bol.
Ja sam majčin zarobljenik.

Imam devet godina i živim tako već godinama. Svaki dan ista priča. Budim se iz sna na starom vojnom ležaj u u garaži, obavim jutarnje zadatke i, imam li sreće, pojedem ostatke žitarica od doručka moje braće. Trčim u školu, kradem hranu, vraćam se u "kuću" i ondje me prisiljavaju da povraćam u zahodsku školjku kako bih dokazao da nisam počinio taj zločin krađe hrane.

Izbatinaju me ili igram još jednu od njezinih "igrica", obavim poslijepodnevne zadatke, zatim sjedim na dnu stuba dok me ne pozovu da završim večernje zadatke. Nakon toga i samo ako sam obavio sve svoje zadatke na vrijeme i ako nisam počinio nikakav "zločin", možda dobijem komadićak hrane.

Moj dan završava tek kad mi majka dopusti da spavam na vojničkom ležaju gdje mi se tijelo sklupča u krotkom pokušaju da zadrži nešto tjelesne topline. Jedino je zadovoljstvo u mome životu spavanje. To je jedino vrijeme kad mogu pobjeći od života. Volim sanjati...